zemlja2.blogspot.com

  la vie an rose / život gledan kroz ružičaste naočale  tekst: Edith Piaf Glazba:Louiguy …Unio je u moje srce     djelić sreće,     kojoj ne poznajem uzrok… Edith je pjesmu snimila 1945. Bio je to njen najveći hit. Prodana je u milijunima  primjeraka, a dobila je i nagradu Grammy. Edith Piaf nije imala lijep život. Majka je bila narkomanka. Odrasla je bordelu. Počela je pjevati na ulici. Imala je samo 16 godina, a postala je jedna od najpoznatijih francuskih pjevačica. Zbog malog stasa, zvali su je “vrapčić” Rođena u Parizu 1915., gdje je i umrla 1963. Nezaboravni Louis Armstrong, zvan “Satchmo”, snimio je njenu pjesmu 1950. u jazz verziji. Louis Armstrong bio je jedan od najvećih američkih jazz glazbenika i jedan od najvećih svjetskih . Bio je rođen 1901. u New Orleansu, a umro je 1971. u New Yorku.

  Jedu mala djeca i 3,5 milijarde stanovnika zemlje. Jedu prstima svakodnevno, i na svečanim prigodama. Jesti prstima ne smatra se nepristojnim. To je tradicija u mnogim kulturama. Uobičajeno je  u Indiji, Pakistanu, Etiopiji, Bliskom istoku i šire. Svojevremeno sam bila pozvana na večeru u vrlo imućnu indijsku obitelj, Jelo se je prstima. Objasnili su da je to tradicija, ali i da više vjeruju čistoći svoje ruke nego čistoći pribora za jelo. I Europa je do dolaska pribora za jelo, jela prstima. Sjetimo se filmova, gdje se u plemenitaškim dvorovima meso trgalo  i jelo prstima.   Čak i mi danas, prstima jedemo burgere, pizze, pohane piliće, žablje krakove i još ponešto. Ima i  nekih koji i ostalu hranu jedu prstima, neobazirući se na negodovanje drugih i bonton. Osnovni pribor za jelo su žlica, nož i vilica i pribor za desert. Na svečanim prigodama broj pribora raste obzirom na broj sljedova . Žlicu koristimo od prapovijesti. Prvo su to bile školjke ili prila...

  MAROKO Maroko je sjeverozapadna afrička država.Smještena između Atlantskog oceana i Sredozemnog mora. Glavni grad je Rabat, a najveći Casablanca. Zemlja poznata po povijesti, kulturi, planinskim lancima Atlasa i pustinji Sahari. /Wikipedia/ Preporuka za posjetu. Sahara                                                       Deve u Sahari Bazenčići u Fesu. U njima se boji i tretira koža.  Turisti , prilikom posjete dobivaju grančicu metvice za zaštitu od smrada. Vege tanjur sadrži krumpir.tikvice, mrkvu i začine.  Servirano je u posuđu od lijevanog željeza. To se zove tagine, bez obzira o izboru  hrane. Roda na zgradi nalazi se u Chellas dvorcu u blizini Rabata. Oko dvorca je park. Rode su zaštićene i ima ih puno. Al-Attarine Madrasa u Fesu. Stara Islamska škola s lijepim izrezbarenim uzorcima. Maro...

  Ne plači zbog mene, Argentino Istina je da  te nikad nisam ostavila Kroz sve moje divlje dane Kroz moje ludo postojanje Održala sam obećanje Nemoj biti na distanci

       Sezona  kiselih krastavaca nije samo naša uzrečica. Imaju je skoro svi. U Njemačkoj se kaže Saure Gurken Zeit ili Sommerloch. Naši susjedi Slovenci zovu to Čas kislih kumaric, a Amerikanci Cucumber time ili Silly season. Svi ti nazivi odnose se na vruće ljetne mjesece kada se smanjuju političke, društvene, kulturne i ine aktivnosti. Smanjuje se i pisanje bloga. Jedni su otputovali na odmor, drugima  je  vruće, a trećima se jednostavno ne piše. Međutim, smanjena aktivnost nije samo od danas.  Velik broj blogera ugašenog Blog.hr ,kojeg se sjećam s nostalgijom, završilo je na ovoj platformi, a onda zašutio.  Neki će reći da je  web stranica “blog”  u krizi zbog pojave manje zahtjevnih  platformi kao Instagram, Tik tok, X, i sl. Mislim da to nije tako. Blogovi se i dalje pišu. Piše  se opširnije o osobnim iskustvima i   u osvrtima  na razne teme. Čitatelji, zasićeni samo informacijama AI, to rado čitaju. Posto...

  Izvedba: Sergio Endrigo Jedan je od najljepših hrvatskih evergreena Autor teksta: Krsto Juras Autor glazbe: Esad Arnautalić I na splitskom festivalu 1970. izveo ga je Sergio Endrigo, talijanski kantautor, naš Talijan, rođen u Puli. Sve troje nas je napustilo. A mi pitamo KUD PLOVI OVAJ BROD?

  THE LAST ECLIPSE Pjevačica bezvremenskih hitova, napustilas nas je 8.7.2026.

                         Ulje na platnu. J.H. Fuseli. 18. stoljeće. /Wikipedia/ Prije nekoliko godina boravila sam na Sjevernom Jadranu u apartmanu uz more. Bila sam sama, smirena i bez stresa. Alkohol uopće  ne konzumiram.  Legla i zaspala. Probudio me neugodan osjećaj da mi je nešto sletjelo  na prsa. Soba je bila u mraku, a to nešto  je davalo osjećaj nečeg crnog i živog. Nisam se paralizirala. Proradio je osjećaj za samoobranu i ja sam uzvratila napadom. Zarila sam nokte u nešto. Podsjetilo me na  šišmiša.  Tad je “nešto” nestalo. Apartman je imao otvorena vrata balkona kroz koja je “nešto” moglo ući i izaći. Poprilično neugodno i zastrašujuće iskustvo. Ne tvrdim da se je to i dogodilo. Možda sam sanjala, možda halucinirala, možda je bila paraliza sna .  A možda i nešto drugo. Pokušavajući naći objašnjenje, tražila i naišla na članak o “mori “. Uvidjela da je moj noćni doživljaj pre...